O privrednoj krizi i Zadružnoj štedionici u Ivanić-Gradu

Kad su se pred Božić ivanićki borovi okitili injem, u mnoge se kuće Ivanićgrađana uvukla zebnja. Obrtnici otvaraju svoje bilježnice s popisom dužnika.

- Ovaj mi još nije platil šivanje odijela, a onaj hlače.
- Moj je tata, krojač Motik, imao dugačak popis dužnika, baš pred Božić. Možda plate do večeri, nadao se tata. U protivnom nema Božića, – sjećala se Marija Kirin tih kriznih godina.

Tako su se zbrajale zarade i gubici u svima obrtničkim kućama tridesetih godina 20. stoljeća.
Neki su trgovci u povodu Božića za svoje stalne, a siromašnije kupce, znali složiti poklon-paketiće. Ako je nekomu bilo neugodno uzeti poklon, trgovac bi rekao:

- Samo zemi, trebat će za kolač. – ili – Daj djetetu, i Sretan Božić!

U poznatoj pekarnici Ivana Barbarića u Savskoj ulici, na jednoj su polici na Badnjak, bile posložene lijepe velike štruce kruha. Nisu bile za prodaju.
-     Ne, ovo ne prodajemo – rekao bi vlasnik pekarnice i pokazao kruh na drugoj polici.
Kad se badnja večer u starom Ivaniću zaogrnula mrakom, a ulice opustjele, mogli ste vidjeti pognute žene s maramama na glavama i rogožarima u rukama kako žure u Barbarićevu pekarnicu. Žene iz osiromašenih kuća, oprezno su otvarale vrata pekarnice, ne želeći se sastati s nekim poznatim. Štruce teške po 2 kilograma, pečene od najfinijeg brašna, čekale su upravo njih.

- Fala lepa, gospon Barbarić i Sretan Vam Božić!

I hvala lijepa sugrađaninu, Branku Barbariću koji je dopunio sliku življenja u našemu gradu za vrijeme svjetske ekonomske krize.
Da si olakšaju preživljavanje, Ivanićgrađani su osnovali 1930. godine Zadružnu štedionicu.
Zahvaljujući Ivanićgrađaninu, Zlatku Klasniću, imala sam priliku pročitati Zapisnike sa sjednice Zadruge.

Nekoliko ulomaka iz Zapisnika sjednica Ravnateljstva Zadruge
od 1930. do 1938. godine

U tvrdo ukoričenu bilježnicu staru 70 godina utisnut je naziv u crveni pečatni vosak: Zadružna sveza zadruga u Zagrebu. U toj su bilježnici sačuvani zapisnici sa sjednica Ravnateljstva Zadružne štedionice ivanićgradskih obrtnika i poljodjelaca iz Lonje i Šarampova.

Neke djelatnosti iz bilježnice Zapisnika

Prva sjednica Ravnateljstva održana je 17. XII. 1930. godine
Prisutni:         Meto Megla, Pavao Kezele, Stjepan Škrnjug, Franjo Kunek, Josip Švec, Franjo Ištuk, Pero Cimermanović, Đuro Rubetić, Tomo Kovačec, Tomo Čadovec, dr. Hrenčević i Petar Kratofil
Zapisničar:    Cvjetko Nosić
Zaključci (skraćeno): Upisnina iznosi 20 dinara i ne vraća se. Kamatnjaci na uloške do 1000 dinara su 6%. Od 1000 do 5000 dinara 8%, od 5000 do 50.000 9% i dalje 10%. Kamatnjak na zajmove je 12% i plaća se kod isplate za 3 mjeseca, a ostatak najkasnije za godinu dana. Knjigovodstvo privremeno vodi Cvjetko Nosić. Ako je ovaj odsutan, zamijenit će ga Josip Kroupa, koji će biti stalni knjigovođa. Zadruga će poslovati u kući blagajnika Pavla Kezela svake nedjelje od pola deset do pola 11 sati. U blagajni ne smije ostati više od 10 000 dinara. Svaki se višak šalje u Zadružnu svezu u Zagrebu.
Za nove članove primaju se: Ivo Nosić, Josip Kroupa, Stjepan Balija i Mijo Barbarić. Početak rada sjednica oglasit će se bubnjem i u crkvi. Iz sljedećih zapisnika doznajemo da će se Sjednica Ravnateljstva Zadruge i ostalo poslovanje održavati u iznajmljenoj sobi (za 100 dinara mjesečno) kod knjigovođe Josipa Kroupe. Za zajmove veće od 2000 dinara zajmoprimac mora donijeti gruntovni izvadak. Svaki zajmoprimac treba dva jamca. Novčano poslovanje mora pratiti Nadzorni odbor. U veljači 1931. godine ivanićgradska Kreditna zadruga primljena je u Zadružnu svezu u Zagrebu. Pravila Zadruge potvrđena su kod Kraljevskog sudbenog stola u Bjelovaru, bez i jedne primjedbe. Otada je i pečat u našoj bilježnici Zapisnika.

Nekoliko primjera radi čega su sve članovi Zadruge dizali zajmove.

M. H. moli zajam 10 000 dinara da bi mogao isplatiti dug «Prvoj ivanićkoj štedionici» u Ivanić-Gradu, kod koje je uzajmio novac u gospodarstvene svrhe, a kod iste plaća velike kamate. Da bi mu odobrila zajam od 10 000 din, Zadruga se uknjižila na gibivi i negibivi imetak zajmoprimca M. H.
F. J. iz Lonje moli zajam od 500 dinara za kupnju sijena.
M. i A. T. iz Poljane mole zajam od 10 000 dinara uz jamstvo cijele svoje imovine, imovine sina i supruge, te imovine N. N. Iz Šarampova.
N. K. moli zajam za kupnju zemljišta na rok od godine dana.
Član Zadruge N. Š. nije platio kamate za 1931. i za 1932. godinu. Kamati, troškovi opomena, i zatezni kamati dosegli su iznos od 956 dinara. Ravnateljstvo traži da se tražbina utjera putem suda.
S vremenom je naša Zadružna štedionica osuvremenila svoje poslovanje. Kupili su pisaći stroj, izdvajali novac za pisaći pribor, za čišćenje prostorije, za troškove poštarine jer se više nisu oglašavali bubnjem. Predviđene su dnevnice za delegate upućene na Glavnu skupštinu Zadružne sveze u Zagrebu.
Na adresu Zadruge počele su stizati okružnice iz Zagreba pa čak i iz Sarajeva. S okružnicama je stizao novi administrativni rječnik. Zadruga se pretplatila na stručnu literaturu. Jedna knjižica u zadrugarstvu imala je privlačan, pjesnički naslov «Pod zastavom duginih boja».
Nakon pročitane i «proučene» okružnice, perovođa (zapisničar) najčešće bi zapisao: Ravnateljstvo primilo do znanja, ali za sada ne možemo… Evo, dva zanimljiva odgovora na preporuke ili zahtjeve upućene okružnicama.

1.Prema izjavi naših članova ratara, za sada još nije moguće kod nas uvesti sijanje sunčanica.
2.Na okružnicu kojom se traži da članovi Zadruge prikupljaju žito i sijeno za vojsku, perovođa je vrlo «učeno» odgovorio: Pošto u našem rajonu nema izgleda za nabavu takovih predmeta, radi toga ne možemo u tom pogledu ništa poduzeti.

Zadnji predsjednik ove korisne ustanove u Ivanić-Gradu bio je Stjepan Balija. Prema Uredbi o likvidaciji zemljoradničkih dugova, naša je Zadružna štedionica morala otpisati cijelu svoju pričuvu 1938. godine. U Ivanić-Gradu je ustanovljena povoljnija Agrarna banka.

Nevenka Kauzlarić