Iznad ulaza, na našoj kući, koja se nalazi u Savskoj ulici broj 8 u doba mojega djetinjstva stajao je natpis STJEPAN ŠOBAK – POSTOLAR. To je bio moj tata, izuzetno marljiv i poštovan majstor. U Ivanić Tvrđi postolare su nazivali šusteri. Općenito, naši su očevi i djedovi imenovali predmete, obrtnike pa čak i radnje njemačkim riječima. Moj je otac krojio i šivao gornje …
Priče iz starog Ivanića
Amor i tuga
Dug je bio put jednog Nosića od Ljubuškog do Ivanić Tvrđe gdje je izučio postolarski obrt. Još je duži put bio put stvaranja takozvanog boljeg života radi kojega se i doputovalo iz kamena krša u plodnu ravnicu. Druga je generacija Nosićevih dijelila sudbinu svih ivanićgradskih obrtnika. Ivanova djeca, Olgica i Zvonko, već treća generacija, u očevoj su se radionici igrali …
Od naših zajedničkih do individualnih sudbinskih puteva
Iznoseći svoje uspomene na dane djetinjstva i mladosti, naše drage starije sugrađanke, reći će nam:
- Naše dječje igre, učenje i druženje u pučkoj školi, pa zamke puberteta, bile su nam zajednička sudbina. Tek udaje i političke okolnosti za II. svjetskog rata, odredile su svakoj od nas drugačiji, individualan životni put.