Priče iz starog Ivanića

Ako ne prolazimo “slijepi i gluhi” pored starih čardaka, nadgrobnih spomenika, vitraja na crkvi, stare bravarije i lončarije, od njih možemo nešto i naučiti. To se odnosi i na stare zemljopisne karte, fotografije, spomenare, poštanske razglednice, zabilješke i obiteljske albume. Oni su čuvari vremena.

Krojački je naučnik Tomina ispijao posljednje gutljaje šabesa u Škrnjugovoj birtiji kad je crna parnjača reskim zvukom najavila dolazak večernjeg vlaka iz Zagreba u Ivanić Grad.
- Moram pred cug! – rekao je Tomina nešto mlađemu kovaču Iveku.
- A zakaj? – iznenadio se Ivek.
- Gazda mi je rekel da dojdem pred njega. Otišel je po robu za šnajderaj.
- Samo polako.

Nama pučkoškolcima tridesetih godina dvadesetoga stoljaća svaki je blagdan dobrodošao. Naša je župna crkva za određene vjerske svetkovine pripremala svoj već tradicionalan program u kojega su se uključivali gotovo svi Ivanićgrađani. Za nas je đačiće bilo najbitnije da na dane svečanosti ne sjedimo u školskim klupama ispred učiteljice stroga …