Ako ne prolazimo “slijepi i gluhi” pored starih čardaka, nadgrobnih spomenika, vitraja na crkvi, stare bravarije i lončarije, od njih možemo nešto i naučiti. To se odnosi i na stare zemljopisne karte, fotografije, spomenare, poštanske razglednice, zabilješke i obiteljske albume. Oni su čuvari vremena.

Ako ne prolazimo “slijepi i gluhi” pored starih čardaka, nadgrobnih spomenika, vitraja na crkvi, stare bravarije i lončarije, od njih možemo nešto i naučiti. To se odnosi i na stare zemljopisne karte, fotografije, spomenare, poštanske razglednice, zabilješke i obiteljske albume. Oni su čuvari vremena.

Zahvaljujući našoj sugrađanki, gospođi Ankici Čorak, imala sam izuzetnu sreću da sam mogla temeljito pregledati tri porodična albuma, popunjavana od 1912. do 1916. godine. Poštanske dopisnice iz davnine naše u tim su albumima dragocjena građa, koja bi se uz malo mašte mogla oblikovati u zanimljivu priču o životu mladih iz građanskih obitelji toga još austrougarskog vremena u Ivanićgradu i Ivanić Varu. Poštovani čitaoče, nisam se zabunila. U složenicama Ivanićgrad i Ivanić grad, grad se uvijek pisao malim slovom, a prema mađarskom i Ivanić Var.
Poštujući obiteljske svetinje i intimu davno umrlih vlasnika razglednica, gospođa Ankica i ja smo se dogovorile, da se iz razglednica ispišu samo oni podaci koji bi bili zanimljivi za upoznavanje kulture ponašanja predaka naših i poneke novosti važne za opći napredak u nauci i tehnici.
U tri obiteljska albuma stara više od sto godina leži pohranjena jedna velika iskrena ljubav, ljubav dvoje mladih rođenih još u 19. stoljeću. Strepnje, nade i čežnje ispisane na poštanskim kartama,  nadživjele su svoje vlasnike i njihovu djecu. Treća i četvrta generacija nema im se vremena diviti, niti iz njih iščitavati povijest svojih ivanićkih predaka.
Prema serijama poštanskih karata s početka 20. stoljeća bili su otisnuti tematski naslovi i na albumima. Tako na prvom albumu piše goticom: Die Heilige Schrift im Bilder, Altes Testament, (Sveto pismo u slikama iz Staroga Zavjeta). Na drugom albumu piše također goticom: Die Heilige Schrift im Bilder, Neues Testament, (Sveto Pismo u slikama, Novi Zavjet). Poštanske dopisnice su zapravo fotografije umjetničkih djela s motivima iz Staroga i Novog Zavjeta, i to redom od Adama i Eve do Kristova uskrsnuća. Kako ih je voljena svaki drugi dan, a iznimno treći dan, primala poštom iz Zagreba, tako ih je redom spremala u odgovarajući album.
Korice trećeg obiteljskog albuma presvučene su tamnocrvenim plišem s jednim metalnim ukrasom. I u njemu su karte-fotografije umjetničkih djela snimljenih u europskim galerijama Krakowa, Petrograda, Beča, Pariza, Rima… Ime umjetnika i naziv slike napisani su na tri jezika, na jeziku zemlje u kojoj je galerija i na još dva svjetska jezika onoga vremena. Zastupljeni su bili: njemački, talijanski, francuski, ruski i poljski. U trećem albumu zanimljiv niz fotografija po temama, kao: raskošni interijeri starorimskih patricija, slikovni prilozi za roman “Quo Vadis Domine” H. Sienkiewicza, pa o Napoleonovu usponu i padu i najzad snimljeni predlošci za ručne radove.
Osim što nam albuni otkrivaju odnos mladih intelektualaca prema likovnoj umjetnosti, iz sadržaja dopisnica možemo doznati još kako se njegovala kultura ponašanja u starom Ivaniću, o odnosu prema kazalištu, o modi, i o čudu prve vožnje automobilom. Uočavamo kako je mladi Slavonac, budući ivanićki zet, u svoj štokavski dijalekt, uplitao ivanićku kajkavštinu. Neki su sadržaji obojeni odmjerenim humorom.

Odlomci iz dopisnica pisanih 1912. godine

… U sveučilišnoj sam biblioteci. Prem zadubljen u posao,
dodje moment te se sjetim Vas i samo Vas, time se odmaram…
Budite srdačno pozdravljena.
Rukoljub nekima, Vaš odani…
… U nedjelju popodne lijepa stvar “Traviata”, bilo bi vrijedno
pogledati… Ja ću za svaki eventualni slučaj već sutra (subota)
čekati na telefonu u Kazališnoj kavani i to radi karti.
Rukoljub mami.
Vaš odani…
… Ispit za tri dana. Molite se za me, Vaša će biti uslišana…
Kisdihand,
Vaš odani…
… Govori se da bi Sveučilište moglo biti zatvoreno zbog
atentata…
Do mila viđenja,
Vaš odani…
… Pogledao sam u dućanu. Mali cakni su po 50 filira metar,
veći po 80 filira, a oni sa cvjetićima po 1 krunu…
Zdravstvujte!
Vaš odani…
… Ovaj čas je pušten dr. Horvat na slobodu uz jamčevinu od
50 000 kruna. Da ti je bilo vidjeti te strke i ono veselje kod
Horvatovih. Sirota…
Pozdrav Tvojima, a Tebi
šalje pusu Tvoj…

Ulomci iz dopisnica, godine 1913.

Dragi Cmok, moli tatu neka budu u nedjelju popodne kola
pripravljena. Ukoliko bude lijepo vrijeme, došao bi Tomina
I Marga s mamom pa bi se mi gg* prevezli do vinograda.
Čera smo prešli 42 klm za 1 uru per auto makastrade*…
Pozdravljaju te feš dečki a i puce.
Pusi Te tvoj…
* gg – gospoda
* makastrade – makadam cesta

… Milan imao jako dobru komisiju. Veli da nije ništa
ni učio da bi mogao proći. Tako su ga pitali. Prošao je s vrlo
dobrim usjehom. Svi tancamo od veselja…
Pusi Te tvoj…
… Dakle zejtra počimaju pismene radnje. Imam različnu
komisiju od Milanove. Da li su hudi ili angelski dusi
ne znam … Aha!, sad Milan smržnjevec neće da spava bez
tuhice…
Zdravstvuj! Ljubi Te
tvoj…
… Ispit prošao s vrlo dobrim… Radnje su gotove, nadam se
dobro. Mogućnost je tu da bi mogao već sutra popodne dojti.
Za svaki slučaj neka se pripremi glazba i veliki hallo!
Kisdihand! Voli Te tvoj…
… Jučer smo bili u kazalištu i zamisli koga sam tamo vidio iz
Ivanića, Hiršlove i Šimunovićeve. Eto, ona Šimunovićeva može doći,
a Ti ne možeš…
Pozdravi svoje, a Tebi
šalje pusu Tvoj…
…Dobro sam dorajzao, a sad sam pak došao s komisije iz Slanovca,
a ozebo, Bogo mili,… Marga dobila svoj škrlak kak da je od snijega.
Evo mene na Badnjak popodne, predi ne mrem…
Pozdrav svima, voli Te
Tvoj…

Iza Nove godine 1914.

… Morao sam si naložiti peć i ići po petroleum. Žene, žene!
S vama zlo, a bez toga “zla” još gore, mi bi postali pajceki…
Ljubi Te Tvoj…
… Boli me glava od dopoldašnjeg preslušavanja svjedoka, bilo ih
je 23… Sada u 1 1/4  ići mi je na komisiju u neku šumu nad
Stenjevcem…
Tebe grli i ljubi Tvoj…

Beč, 1916. godine

Tamburaški zbor Hrvatskog društva “Prosvjeta” u Beču. Snimljeno u Beču 1913. godine.

…Čujem da je djed kupio kolica za našega sineka, a ja sam mislio kupiti ovdje u Beču. Jučer sam bio na božićnom koncertu u našemu hrvatskom klubu “Prosvjeta”. Poslije koncerta smo se malo
zabavljali. Dok ovo pišem, vi sigurno krstite naše dijete…
Grli Vas i ljubi Vaš…
Dopisnicom iz Beča oprostit ćemo se od naših čuvara vremena. Pa zdravstvujte i kisdihand, gospođo S. i gospodine L.!
Vaši odani štovatelji iz
Ivanić-Grada, godine 2006.
Uočili smo da se mladi student prava, uz obavezno “Vaš odani”, oprašta pozdravom na hrvatskom, njemačkom i ruskom jeziku: rukoljub mami, kisdihand (küsse die Hand) i zdravstvujte (3gpabctbyûte). Poznato nam je da su se naši pređi uvelike koristili njemačkim jezikom i pismom, ali kako je tu “upao” ruski pozdrav? Sigurno se naš student družio sa studentima slavistike, a možda je i sam iz hobija učio ruski.
Iz jedne dopisnice doznajemo da je mladi suprug trebao u Zagrebu kupiti petroleum za petrolejsku svjetiljku. Ivanić-Grad je prvi put dobio javnu električnu rasvjetu 1913. godine putem elektrogeneratora iz Hubenijeva mlina. Domaćinstva su posebno uvodila električnu struju još godinama poslije 1913.
Spominje se i jedan atentat. Đak Jukić, atentator, umjesto omražena bana Cujava, ubio je banskog savjetnika Hervojića. Đuro Stjepan Deželić u svojima “Ivanićkim uspomenama” tiskanima u kalendarima “Dragoljub”, spominje plemenite Hervojiće, odnosno Hrvojiće. Jedan je bio financijski činovnik, a drugi zastupnik u Hrvatskom Saboru. Hervojići su bili rođeni u Ivanić- Gradu.

Nevenka Kauzlarić