Međunarodni znanstveno-stručni skup
MODELI UPRAVLJANJA PROCESIMA OBNOVE I RAZVOJA POVIJESNIH GRADOVA
Primjer Ivanić-Grada: Mogućnosti revitalizacije i obnove starog Ivanića
Organizatori:
Hrvatska sekcija ECOVAST-a i udruga Prijatelji baštine – Amici hereditatis, Ivanić-Grad
Mjesto i vrijeme održavanja skupa: Ivanić-Grad, 11. studenoga 2011.
Pokrovitelji skupa su:
Grad Ivanić-Grad
Ministarstvo kulture RH
Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva RH
Ministarstvo regionalnog razvoja, šumarstva i vodnog gospodarstva
Održavanje skupa pomažu:
Grad Ivanić-Grad
Ministarstvo kulture
Turistička zajednica Grada Ivanić-Grada
Pučko otvoreno učilište Ivanić-Grad
Sponzori skupa:
Donatori skupa:
BINĐO d.o.o., CVIPEK d.o.o., ELEKTROCENTAR PETEK d.o.o., IVANIĆPLAST d.o.o., IVA-Z d.o.o., KONAT d.o.o., LUKAČ d.o.o., MATO-el-d d.o.o., MI-MARIS d.o.o., SLIŠAK d.o.o.
Popratni program skupa u galerijskom prostoru Pučkog otvorenog učilišta:
- Izložba ”OBRTNICI STAROG IVANIĆA”
- Izložba polaznika Dječjeg vrtića “Ivanić-Grad” ”NEKAD SMO BILI OTOK”
- Izložba fotografija učenika osnovnih škola na temu ”STARI IVANIĆ”
- Izložba makete učenika Osnovne škole “Đuro Deželić” ”STARI IVANIĆ – OBRTNIČKO SREDIŠTE”
- Izložba makete učenika Osnovne škole “Stjepan Basariček” ”TVRĐA IVANIĆ”
- Prikaz rezultata ankete koju su ispunjavali učenici Srednje škole “Ivan Švear” “A što ja mislim o povijesti i kulturnoj baštini Ivanića?”
Polazišta
Promjene u gospodarstvu i ekonomiji, suvremeni način stanovanja, rada i prometa te promjene u demografskoj strukturi stanovništva rezultiraju promjenama u povijesnim gradovima u Hrvatskoj i u Europi koje zahtijevaju nove aktivne politike i strategije za njihovo očuvanje, obnovu i održivi razvoj.
Obnova povijesnih naselja postala je jedan od najzahtjevnijih zadataka prostornoga uređenja i politike upravljanja gradovima. Usmjeravanje razvoja u već izgrađene, povijesne prostore, umjesto zauzimanja poljoprivrednoga ili prirodnog zemljišta za gradnju u posljednjim godinama u međunarodnim okvirima postaje sve izraženiji stav.
Povijesne jezgre gradova gube svoju privlačnost jer ne zadovoljavaju zahtjeve današnjeg života, nemaju planove za cjelovitu obnovu koja bi ih ponovo učinila privlačnima ali i ne iskorištavaju svoje gospodarske i druge potencijale. Zaštita povijesnih cjelina često se razmatra odvojeno od promišljanja njihove budućnosti što rezultira nefleksibilnim uvjetima korištenja. Mjere zaštite, očuvanja i obnove u pravilu ne prate odgovarajući programi upravljanja i financiranja što je preduvjet za uspješnu provedbu procesa obnove. Iako ova problematika nije nova, u posljednjem su desetljeću u Hrvatskoj evidentne dramatične posljedice takvog stava, izražene, uz rijetke iznimke, gotovo sustavnim napuštanjem povijesnih ambijenata i usmjeravanjem razvoja na novu gradnju i širenja građevnih područja naselja. Povijesne jezgre gube stanovnike, a time i stambenu funkciju, ali i svoju tradicionalnu gospodarsku osnovu (obrte i ostale djelatnosti), a istovremeno se turističkoj djelatnosti pridaje veliko značenje bez kritičkog promišljanja svih posljedica koje iz toga proizlaze. Nedostaju sredstva (javna i privatna) za održavanje i obnovu povijesnih zgrada i prostora, za zadržavanje zanatskih i ostalih djelatnosti. Prije svega nedostaju kvalitetni projekti i programi obnove te potpora javnih uprava koji bi, da postoje, mogli i morali riješiti i probleme financiranja i upravljanja takvim projektima.
Povijesne jezgre gradova i ostala povijesna naselja zahtijevaju posebne metode i alate za zaštitu i obnovu, ali se trebaju uključiti i u planiranje ekonomskog i društvenog razvoja te urbanističkoga planiranja. Osim toga, u upravljanje razvoja treba se uključiti lokalna zajednica: lokalni stanovnici i lokalno gospodarstvo uz potporu servisa javne uprave. U okviru EU fondova se već dvadesetak godina osiguravaju sredstva za pojedine programe obnove, a naglasak se stavlja na stanovanje i poboljšanje uvjeta života te na takve programe obnove koji će rezultirati zaštitom povijesnih cjelina uz omogućavanje ekonomski održivog razvoja. Obnova je postala jedan od najvažnijih strateških ciljeva prostorne politike s kojom države, regije i gradovi nastoje rješavati probleme prostornog razvoja.
Primjer povijesne urbane jezgre Ivanić-Grada ilustrativan je primjer malog povijesnog grada, zapuštenih zgrada i prostora, nestalih tradicionalnih obrta, zatvorenih radionica i ostalih javnih sadržaja. U toj jezgri žive i o njoj se brinu jedino njeni stanovnici uglavnom starije životne dobi. Osim baštine povijesne jezgre otvara se tema valorizacije industrijske baštine te slojeva gradogradnje druge polovice 20. stoljeća temeljene na naftnim resursima.
Namjera ovoga skupa je poticanje razgovora između građana, lokalne samouprave, upravnih tijela, znanstvenika i stručnjaka iz različitih područja kako bi se formirali zajednički stavovi o metodama i mogućim aktivnostima kojima bi se zaustavilo propadanje, potaknula obnova i poboljšao život u povijesnim gradovima.
Zaključci i preporuke skupa
Na temelju izlaganja i pisanih priopćenja na skupu u Ivanić-Gradu zaključeno je:
- Mali povijesni gradovi važni su zbog činjenice da u njima živi znatan dio ukupne populacije pojedine regije ili države, zbog njihove uloge u očuvanju lokalnih identiteta, kao i zbog važne uloge koju mali gradovi sa svojim funkcijama i sadržajima imaju u odnosu na ruralne prostore koji ih okružuju.
- Razlozi sadašnjeg nezadovoljavajućeg stanja malih povijesnih gradova su mnogostruki. Velik dio odgovornosti snose i stručnjaci uključeni u procese planiranja prostora (planeri, arhitekti, konzervatori, pejsažni arhitekti, inženjeri raznih struka te stručni djelatnici lokalnih uprava) koji u dovoljnoj mjeri ne sagledavaju cjelovitost povijesnog naselja i ne prepoznaju vrijednosti i potencijale tih prostora.
- Pokrivenost prostora prostorno-planskom i konzervatorskom dokumentacijom ne jamči i njihovu uspješnu provedbu. Postojeći sustav urbanističkih planova neprilagođen je za povijesne sredine, a postojeći sustav obaveznog uključivanja javnosti u planerske procese treba nadograditi aktivnim sudjelovanjem, uz iznalaženje modela artikulacije i zaštite javnog interesa.
- U planiranju i provedbi prostornih/urbanističkih i ostalih razvojnih planova izostaje sustavni i integralni pristup koji bi trebao osigurati aktivno sudjelovanje svih dionika (uz aktivno uključivanje lokalne javnosti, vlasnika te stručnjaka različitih disciplina) i težiti njihovoj provodivosti, uz nužno definiranje modela financiranja, modela rješenja imovinsko-pravnih odnosa te modela trajne financijske održivosti programa obnove.
- U vrednovanju povijesnih struktura i donošenju strateških odluka obnove povijesnog grada, potrebno je stručna istraživanja povezati sa stavovima ostalih aktera: u prvom redu građana, gospodarstvenika, udruga civilnog društva, institucija, političara, stručnih i upravnih tijela, stručnjaka u gradskoj upravi koji svakodnevno donose odluke važne za funkcioniranje i razvoj grada te aktivno sudjeluju u procesima njegove transformacije.
- Posebnu pažnju treba posvetiti trajnoj edukaciji i podizanju svijesti o vrijednostima povijesne baštine, ali i o potencijalima koje takva baština u svom širem prostornom kontekstu predstavlja za razvoj grada. Takva vrsta osviještenosti, uz aktivno uključivanje javnosti u sve procese, može postati učinkovit mehanizam zaštite postojećih kvaliteta lokalne sredine. Pritom je važna uloga lokalnih kulturnih institucija, kao i lokalnih udruga građana.
- Ulaganja u obnovu zaštićenih naselja i građevina treba pospješiti poreznim pogodnostima i drugim instrumentima financiranja, kao i potporama (stručnim i financijskim) prilikom prijava na dostupne programe financiranja.
- Prihvatljivi su kvalitetni modeli obnove kulturnih dobara kao pokretača i okosnice razvoja turizma, pri čemu je važno da razvoj turizma ne naruši sklad socioekonomskih uvjeta života i identitet grada. Kompleksni odnos kulture i formiranja lokalnih identiteta uključuje stvaranje novih „atraktora događaja“ u novim ili prenamijenjenim građevinama, materijalne kulturne objekte koji prenose „lokalne poruke“ i značenja te nematerijalne izraze lokalne kulture koji su neizbježno isprepleteni i s turizmom. Mali povijesni gradići moraju svoje mjesto na turističkom tržištu pronaći u vlastitoj autentičnosti.
- Razvoj temeljen na razvoju turizma nije jedini model kojega treba razvijati u postindustrijskom razdoblju u kojem se nalaze naši gradovi, a turizam kao monokultura nosi i određene opasnosti. U promišljanje budućeg razvoja malih povijesnih gradova treba uključiti projekte koji će biti usmjereni na obnovu ekonomske osnove grada i koji onda mogu funkcionirati kao razvojni katalizatori lokalnih sredina.
- Osnovni strateški ciljevi razvoja trebaju poštovati specifičnosti mjesta. Svrha revitalizacije nije uvijek potpuna rekonstrukcija povijesnih oblika ili elemenata, nego nalaženje rješenja za očitavanje povijesnih sadržaja, znakova i simbola u strukturi i kulturnom krajoliku naselja. Povijest mjesta, uz simbolični, emocionalni naboj, nosi i potencijal koji može i treba biti inspiracija za kreiranje novih vrijednosti.
Znanstveni i organizacijski odbor
dr.sc. Peter Fister, Fakulteta za arhitekturo, Ljubljana
dr.sc. Nataša Jakšić, Arhitektonski fakultet, Zagreb
dr.sc. Damir Krajnik, Arhitektonski fakultet, Zagreb
dr.sc. Jasenka Kranjčević, Institut za turizam, Zagreb
dr.sc. Aleksandar Lukić, Prirodoslovno-matematički fakultet, Zagreb
dr.sc. Anka Mišetić, Institut društvenih znanosti Ivo Pilar, Zagreb
dr.sc. Nenad Starc, Ekonomski institut, Zagreb
dr.sc. Ratko Vučetić, Institut za povijest umjetnosti, Zagreb
mr.sc. Biserka Dumbović Bilušić, Ministarstvo kulture, Zagreb
mr.sc. Valerija Kelemen Pepeonik, Hrvatska sekcija ECOVAST-a
Nikša Božić, Hrvatska sekcija ECOVAST-a
Maja Cepetić, Udruga Prijatelji baštine
Katarina Magić Koščević, Udruga Prijatelji baštine
Ana Marković, Udruga Prijatelji baštine
Tihana Stepinac Fabijanić, Hrvatska sekcija ECOVAST-a / ECOVAST International
Branka Širinić, Hrvatska sekcija ECOVAST-a
Vida Pust Škrgulja, Udruga Prijatelji baštine
Kontakti:
[email protected]
[email protected]