Turska osvajanja u prvoj polovici 16.st. iz temelja su promijenila razvoj ovoga područja. Kao i drugdje, stanovništvo napušta naselja i pred turskom se opasnošću iseljava u sigurnije zapadne krajeve. Turska pljačkanja te iseljavanje stanovništva naročito su pojačana padom susjednih utvrda Čazme i Moslavine. Obranu svoga posjeda od početka turskih nadiranja organizirali su zagrebački biskupi, ali zbog nedostatka ljudstva i sredstava, organizacija obrane prelazi u nadležnost krajiške vojne vlasti koja se postepeno stvarala. Tako je i područje Ivanića uklopljeno u tu novu krajišku organizaciju (Slavonska krajina). U novim okolnostima važnu ulogu obrane ostatka Hrvatske ima Ivanić, koji, nakon što je Krajina podijeljena na kapetanije, postaje sjedištem jedne od njih.
U drugoj polovini 16. stoljeća područje je izloženo stalnim turskim pohodima, te se zbog strateške važnosti ovoga položaja gradi u Ivaniću nova utvrda, jer stara biskupska utvrda, iako često popravljana i nadograđivana, nije zadovoljavala obrambene potrebe.
Ivanić tvrđa, bedemi i podgrađe u XVII.stoljeću
Izgled nove utvrde dokumentiran je u projektima njezine obnove potkraj 16. stoljeća. Na nacrtima graditelja Alexandera Pasqualinija iz godine 1597.-1598. ucrtan je i obris dotadašnjeg drvenog kaštela, jednostavnog pravokutnika s manjim istacima na uglovima. Kaštel je bio utvrđen bedemima od nabijene zemlje i okružen kanalom, ispunjenim vodom iz rijeke Lonje. Prvi i drugi Pasqualinijev nacrt prikazuju utvrdu približno iste veličine kao zatečeni kaštel, no u trećem su njezine dimenzije gotovo dvostruko veće, kvadratnog je oblika, s bastionima na uglovima. Po tom je projektu utvrda i izvedena, što se vidi na kasnijim Stierovim nacrtima iz 17. stoljeća.
Plan Ivanić tvrđe iz 1768. godine
Ivanić tvrđa s oznakom vojne kapele iz 1768. godine
Fortifikacija je služila za smještaj vojnog garnizona i ratne opreme. Zbog oskudnosti raspoložive povijesne dokumentacije i nedostatka arheoloških nalaza nema puno pouzdanih podataka o izgledu tvrđave i pojedinih građevina unutar nje. Zna se da je od druge polovice 17. stoljeća u tvrđavi postojala drvena kapela sv. Ivana Kapistrana (odnosno kapela sv. Petra), te velika carska vojarna, koja je imala prizemlje građeno od opeke, drveni kat, šiljati krov i onizak toranj.
U prizemlju vojarne 1750. otvorena je prva pučka škola kao “Komunitetna pučka škola”, koja je tu bila smještena do 1797. godine, kada je preseljena u posebnu školsku zgradu, sagrađenu u podnožju brežuljka Prkos. Među ostalim građevinama unutar tvrđave u izvorima se još spominju dvije oružarnice i glavna vojna straža.
Prikaz Ivanić tvrđe na današnjoj karti Ivanić-Grada
Za turske je opasnosti ivanićka tvrđava bila jedna od najznačajnijih u obrani preostaloga slobodnog dijela Hrvatske.
Tekstove su pripremili članovi udruge prema vlastitim istraživanjima, izlaganjima i publikacijama, te prema sljedećoj literaturi: „Ivanić-Grad prošlost i baština“, Izdavač: Narodno sveučilište Ivanić-Grad, 1978., Zbornik „900 godina Ivanića“, Izdavači: Kloštar Ivanić – Ivanić-Grad – Križ, 1994.