Prve tragove škola u Ivaniću nalazimo još u 13. stoljeću. Biskupskom poveljom 1246. godine iz Francuske su dovedene u ivanićki samostan bijele opatice reda Norbert („Premonstratenke“). Prema povelji, zadaća opatica bila je slijedeća: „Obučavati hrvatske kćeri knjizi i ručnom poslu, da uzmognu danas sutra kao supruge i majke krotiti divlju ćud svojih supruga i utjecati moralni uzgoj svoje djece.“ Djevojačka škola, koju su vodile opatice, održavala se u ženskom samostanu. To je vjerojatno najstarija ženska škola u Sjevernoj Hrvatskoj.
Prema sačuvanim dokumentima Dvorskog ratnog vijeća iz 1772. godine, nalazi se i to, da je „Franjevac koji je u Kloštar-Ivaniću poučavao djecu držao…školu u nekoj stražarnici.“ U pisanim dokumentima postoji podatak da je između 1688. i 1692. godine u Križu bio namješten učitelj koji je prvenstveno pomagao župniku kod crkvenih obreda, a ako je bilo potrebe učio je djecu čitati i pisati. Spominje se, da je Ivanić-Kloštar i prije osnivanja prve škole imao učitelja. Bio je to orguljaš tamošnje crkve. Ako je tko htio da mu se podučava dijete u čitanju, pisanju i računanju, morao se s učiteljem pogoditi glede honorara, jer tada nije bilo besplatne obuke, niti je školovanje bilo obavezno.
Takve oblike obrazovanja od 13. stoljeća možemo nazvati počecima školstva u Ivaniću, ali ne i organiziranim obrazovanjem i začetkom škola. Prve organizirane škole u Ivaniću javljaju se u 18. stoljeću. Vojne vlasti su sredinom 18. stoljeća počele osnivati u većim krajiškim mjestima državne svjetovne škole i to „povodom previšnje odredbe carice Marije Terezije.“ Tako je doba prosvjetiteljskog apsolutizma ukazom Marije Terezije u Carskom kraljevskom komunitetu Ivanić ustanovljena 1750. godine Komunitetna pučka škola, u Kloštar-Ivaniću 1770. godine prva javna (pučka) trivijalna škola, a godine 1790. osnovana je u Križu isto trivijalna škola. To su prve javne svjetovne škole na Ivanićkom području.
Prva je pučka škola u tvrđi Ivaniću podignuta godine 1750. Ova se škola zvala „komunitetna pučka škola“ (ili općinska). Ova je škola 1780. godine pretvorena u trivijalku koja bijaše na dobru glasu, te je već godine 1802. imala 44 učenika. Godine 1807. spominje se da se u toj školi uči i gospodarstvo. Nastava u trivijalkama trajala je tri godine za razliku od komunitetnih škola, u kojima je nastava trajala dvije godine. Trivijalke su imale zadaću da pripreme učenike za pomoćni činovnički aparat u Vojnoj krajini, kao i za podoficire u carskoj vojsci. Trivijalna škola u Ivanić tvrđi bila je poznata kao najbolja u cijeloj Vojnoj krajini. Pored učenika iz Ivanića polazila su je i djeca iz Šarampova i Lonje, a bilo je i učenika iz drugih mjesta Moslavine, Posavine i Turopolja.
Prvih godina na školi je radio jedan učitelj. Godine 1822. postavljeno je i drugo, a godine 1861. i treće učiteljsko lice. Ivanićki učitelj primao je plaću od 200 forinti u srebru na godinu, a kasnije 367 forinti u srebru. Polovicu novaca primao je od poglavarstva komuniteta ivanićkoga, a drugu polovicu isplaćivala je carska blagajna zato što su ovu školu polazila i seoska djeca iz Šarampova. Osim toga učitelj je dobivao u naravi 6 hvati drva i besplatan stan u školi.
Prvih 46 godina škola je bila smještena u prizemlju carske vojarne u kojoj je bila i vojnička straža. Godine 1757. sagrađena je posebna školska zgrada. Kada je 1866. godine veliki dio Ivanića stradao od požara izgorjela je i zgrada škole. Slijedeće godine sagrađena je nova školska zgrada.
Revni učitlj Luncer (spominje se 1822.) učio je svoje učenike također cijepiti u prostranom školskom vrtu. Školski vrt u Ivaniću bio je pravi ures toga mjesta. Uz brojno voće i različito cvijeće bilo je tu i ukrasnog drveća. Mnogo je smisla za taj vrt pokazao i Luncerov nasljednik Posezi, idejni začetnik gradskog perivoja, a novi školski vrt uredio je kasnije učitelj Mučan.
U svim školama u Vojnoj krajini predavalo se na njemačkom jeziku. Zato je jedan od najznačajnijih dana u kronici ivanićke škole 29. veljače 1872. godine kada je uveden hrvatski jezik u nastavu. To je bilo u vezi s ukidanjem Vojne krajine i pripojenjem ovih krajeva građanskoj, odnosno, banskoj Hrvatskoj. Tada je nakon punih sto dvadeset godina obučavanja na njemačkom jeziku na toj školi, narod s oduševljenjem primio uvođenje nastave na hrvatskom jeziku.
Iste godine škola je dobila i 4. razred i naslov „Glavna škola za Ivanić-Grad, Lonju i Šarampov“. Potkraj 19. stoljeća uveden je i 5. razred osnovne škole. Godine 1872. imenovan je za učitelja Tomislav Jozinčić. Te je godine osnovana i trorazredna škola za djevojčice na kojoj je privremeno radila Vilma Arerova. Kasnije se u podacima o učiteljima spominju Marija Stojanić (1873-1909), Josip Kelšin (1889-1925), Josipa Hekl, Milan Klun, Ivo Čorak i drugi. Godine 1876. odlukom Kraljevskog školskog županijskog nadzorništva dječačke i djevojačke učionice spojene su u jedinstvenu učionicu. Godine 1880/81. prvi put se ovdje spominje opetovnica u koju se upisalo 39 dječaka i 9 djevojčica. Naredbom Visoke kraljevske zemaljske vlade 1888. odijeljeni su Šarampovci i Lonjani od ovogradske škole. Tako je 1888. godine osnovana škola Šarampov Gornji (prvi učitelj Tomislav Berc).
Postolarski tečaj u Ivanić-Gradu 1935. godine
Godine 1913. po nalogu Kraljevske županijske oblasti u Bjelovaru ustanovljena je u Ivanić-Gradu šegrtska škola industrijske svrhe. Time je u Ivanić-Gradu prestala s radom opetovnica za dječake. Novčani doprinos za uređenje šegrtske škole bio je raspoređen na obrtnike koji su držali šegrte. U niži razred upisalo se 37 naučnika, a u viši 46.
Ispred škole u Ivaniću
Godine 1921. otvoren je u Ivanić-Gradu prvi razred građanske škole. Narednih godina redom su otvarana i ostala tri razreda tako da je od godine 1924. postojala potpuna građanska škola. Većina učenika bili su đaci putnici, putovali su vlakom iz Popovače, Ludine, Križa, a i pješačili su iz bliže i dalje okolice Ivanića. Skoro sve naše srednje škole rado su primale i upisivale svršene učenike Ivanićke građanske škole, jer su imali solidno znanje. Za razvoj građanske škole najviše zasluge ima Edo Babić, njen upravitelj od 1928. do 1955. Građanska škola kasnije je bila pretvorena u nižu gimnaziju.
Sedmogodišnja škola Ivanić-Grad nastala je 1947. godine spajanjem osnovnih škola Šarampov Gornji i Ivanić-Grad te niže gimnazije. Kasnije se pretvorila u osmogodišnju. U početku je imala 8 odjela ali taj broj iz godine u godinu je rastao tako da je već 1960. godine škola imala 17 odjela s 680 učenika. A pošto se narednih godina broj učenika povećavao na preko 1200, došlo je do dijeljenja i osnivanja još jedne škole. Matična osnovna škola Ivanić-Grad u svom sastavu imala je jedno vrijeme i područnu osmorazrednu školu Posavski Bregi (koja i danas postoji) i područne četverorazredne škole Breška Poljana (osnovana 1928.), Zelina i Dubrovčak Lijevi (koje su ukinute).
Danas u Ivanić-Gradu djeluju dvije osnovne škole, starija nosi ime znamenitog Ivanićanina Đure Deželića, a novija škola nosi također ime znamenitog Ivanićanina Stjepana Basaričeka.
Prve srednje škole na ovom području otvaraju se tek 1960. godine. Danas najveća srednja škola u zagrebačkoj županiji nosi ime znamenitog Ivanićanina Ivana Šveara.
Osnovna glazbena škola Ivanić-Grad počinje radom 1968. godine, a djeluje i danas pod okriljem Pučkog otvorenog učilišta Ivanić-Grad. Godine 1985. otvoren je prvi đački dom u Ivanić-Gradu. Prva dječja zabavišta držale su časne sestre, ali državni dječji vrtići otvaraju se ovim redom: Ivanić-Grad i Novoselec 1952. godine, Križ i Graberje Ivanićko 1957., a Kloštar-Ivanić i Posavski Bregi 1958. godine.
Tekstove su pripremili članovi udruge prema vlastitim istraživanjima, izlaganjima i publikacijama, te prema sljedećoj literaturi: „Ivanić-Grad prošlost i baština“, Izdavač: Narodno sveučilište Ivanić-Grad, 1978., Zbornik „900 godina Ivanića“, Izdavači: Kloštar Ivanić – Ivanić-Grad – Križ, 1994.