ĐURO DEŽELIĆ
(Ivanić, 1838.-Zagreb, 1910.) Senator Grada Zagreba, otac hrvatskog vatrogastva
Đuro Stjepan Deželić rođen je u Ivaniću 1838., od oca Imbre i majke Ane.
U Ivaniću je završio osnovnu školu, a u razdoblju od 1850. do 1856. je kao pitomac Nadbiskupskog sirotišta u Zagrebu pohađao klasičnu gimnaziju.
U sirotištu je uređivao list “Zora”, kojim se borio protiv germanizacije. Utemeljio je “Društvo mladih rodoljuba nadbiskupskog sirotišta” koje je 1856. počelo izdavati list “Smilje”, čiji je urednik bio Đuro Deželić.
Deželić je 1856. ušao u Bogoslovno sjemenište, gdje je bio predsjednik Sbora duhovne mladeži. Nakon što je napustio Sjemenište, upisao se 1862. na Pravoslovnu akademiju.
Iste je godine izabran začasnim bilježnikom zagrebačke županije i zaposlio se u odvjetničkoj kancelariji Matije Mrazovića.
Kad je 1867. dobio zagrebačko građanstvo, bio je imenovan počanim građaninom grada Zagreba. Sljedeće godine postao je odbornikom za obnovu Gradskog zastupstva i Poglavarstva grada Zagreba, 1869. imenovan je eksaktorom i izvjestiteljem gradske blagajne, a 1870. računarskim savjetnikom, članom-perovođom odbora za popravak župne crkve sv. Marka te “nadzirateljem radnjah za isplatu gradskih težaka”.
Gradskim senatorom grada Zagreba postao je 1871., a 1872. imenovan je članom Odbora za poljepšanje grada. Vijećnikom grada Zagreba II. razreda postao je 1882. Tijekom pobune zbog mađarskih grbova 1883., Gradsko zastupstvo izabralo ga je za gradskog povjerenika. On je uspio smiriti situaciju i spriječiti da u gradu dođe do krvoprolića.
Od 1890. do 1897. obavljao je dužnost zamjenika mjesnog suca u Zagrebu, a 1899. imenovan je predsjednikom Izbornog povjerenstva za izbor članova vijeća Zagrebačke trgovačko-obrtničke komore.
Začasnim građaninom Ivanić-Grada bio je proglašen 1881. Iste je godine odlikovan redom Franje Josipa.
U razdoblju od 1861. do 1907. Đuro Deželić uređivao je koledar “Dragoljub”. Od 1862. do 1864. bio je glavni urednik “Narodnih novina” i urednik “Danice Ilirske”, a nakon toga urednik “Domobrana”. Matica hrvatska mu je 1868. povjerila uredništvo časopisa “Vienac”. Te je godine osnovao “Zagrebačko dobrovoljno vatrogasno društvo”.
“Hrvatski koledar uredovnik” počeo je izdavati 1875. Godine 1876. postao je predsjednikom novoformirane “Hrvatsko-slavonske vatrogasne zajednice”, kasnije je imenovan doživotnim velikim vojvodom “Zagrebačkog vatrogasnog društva”, a mnoga vatrogasna društva su ga izabrala za svoga počasnoga člana.
Zahvaljujući njemu, u hrvatskom vatrogastvu uvedena je jednolična hrvatska komanda, a u Zagrebu je Gradsko zastupstvo osnovalo zadrugu “Croatia” za osiguranje protiv požara.
Đuro Deželić je 1877. oformio Društvo za potporu siromašne djece zagrebačkih pučkih škola “Dobrotvor”. Zajedno s F. Devideom je u Družtvu čovječnosti osnovao pučku kuhinju.
Od 1883. do 1885. uređivao je tjednik “Obćinar”. Tijekom 1885. pokrenuo je “Hrvatski ročištnik”. Bio je tajnik Narodnog doma i Društva za povijest Jugoslavena, odbornik Streljačkog društva, zagrebačkog hrvatskog pjevačkog društva “Kolo”, Matice hrvatske, Družtva arkeoložkog, Družtva naravoslovnog, Družtva umjetnosti, Družtva za pripomoć odpuštenih kažnjenika i Družtva hrvatskih književnika. Bio je perovođa Prve hrvatsko slavonske zemaljske izložbe. Nalazimo ga među prvim osnivačima Društva za zaštitu životinja. Imenovan je počasnim član Matice hrvatske, Družbe Braće hrvatskog Zmaja i Hrvatsko-pedagoškog književnog zbora.
Đuro Deželić bio je pjesnik, pripovjedač, putopisac, autor filozofskih rasprava i biografija, prevodilac s njemačkog, talijanskog, francuskog i ruskog jezika. Pisao je pod pseudonimima: Juraj Mirković, Juraj Ivančanin, Mirković, Stjepan Horvat, Stjepan I., Fedor Posavski, Samohrvat.
Umro je u Zagrebu 1910.