JURAJ KRNJEVIĆ
(Ivanić, 1895.-London, 1988.) Političar i pravnik
Juraj Krnjević rođen je 19.02.1895. u Ivanić-Gradu, a umro je u Londonu 09.01.1988. godine.
Podrijetlom je iz obrtničke obitelji. Gimnaziju je završio u Zagrebu, a pravo studirao u Beču i Budimpešti.
Nakon doktorata prava 1919. vraća se u Hrvatsku. Stupa u Hrvatsku pučku seljačku stranku te ubrzo postaje jedan od najbližih suradnika Stjepana Radića.
Za tajnika HRSS izabran je 1923., a od 1928. je glavni tajnik HSS-a.
Biran je za zastupnika u Ustavotvornoj skupštini 1920. te u Narodnoj skupštini Kraljevine SHS 1923., 1925. i 1927.
Nakon što je Obznana (Zakon o zaštiti države iz 1921.) primjenjena i na HRSS, početkom 1925. biva uhićen, zajedno s Radićem i drugim stranačkim vođama. Nakon Radićevog sporazuma s Nikolom Pašićem, postaje ministar socijalne politike u koalicijskoj vladi 1925.-1927. Izabran je za privremenog tajnika skupštine Zagrebačke oblasti 1927., kasnije je na dužnosti predstojnika Odjela za socijalnu pomoć oblasti.
Od uvođenja Šestojanuarske diktature nalazio se u emigraciji. Boravio je ponajviše u Ženevi, te više puta putovao u Pariz i London. U listopadu 1930. održan je u Salzburgu sastanak Vladka Mačeka, Ante Pavelića, Augusta Košutića i Jurja Krnjevića, na kojem se, prema nekim podacima, dogovarala dalja koordinacija u akcijama u inozemstvu (Italija, Francuska, Engleska).
Kao predstavnik Vladka Mačeka održavao je vezu sa vladama zapadnih demokratskih zemalja, Francuske i Velike Britanije, te s Ligom naroda. U tom se djelovanju sukobljavao s ustaškom emigracijom, koja se orijentirala prema tadašnjim fašističkim režimima Italije i Njemačke. Krnjević je podržavao zapadnu demokraciju, osuđivao fašizam i borio se protiv frankovačkog utjecaja u emigraciji i u Hrvatskoj, a ustaše osuđivao kao talijanske plaćenike.
Maček piše u svojim Memoarima da ga je Krnjevićevo upozorenje da je rat neizbježan potaklo na sklapanje Sporazuma sa Dragišom Cvetkovićem, koji je potpisan pet dana prije napada Njemačke na Poljsku. Ubrzo nakon toga Krnjević se vratio u zemlju. Biva imenovan senatorom. Postaje glavni tajnik HSS-a. Radi na održavanju Sporazuma, te na suzbijanju utjecaja, kako frankovaca, tako i komunista u Hrvatskoj.
Po napadu fašističkih sila na Jugoslaviju 1941., Vladko Maček se po ranijem dogovoru povlači iz jugoslavenske vlade, pa ga na mjestu potpredsjednika 8. travnja zamjenjuje Krnjević.
Zajedno sa drugim članovima vlade odlazi u emigraciju, gdje će biti glavni predstavnik HSS-a (Maček je ostao u Hrvatskoj). U emigrantskim vladama u Londonu, od travnja 1941. do sredine 1944. ministar je i potpredsjednik.
Suprotstavlja se velikosrpskim težnjama srbijanskih članova vlade te nastoji dobiti jamstva za obnovu statusa Banovine Hrvatske nakon rata. Činjenice da postoji kvislinška tvorevina Nezavisna država Hrvatska, koja je u ratu sa Saveznicima, da Vladko Maček šuti nakon što je Hrvate 10. travnja 1941. pozvao na poslušnost novom režimu, a s druge strane Draža Mihailović, vođa srpskih četnika, slovi za herojskog vođu otpora, ne ide u prilog njegovim nastojanjima.
U ožujku 1943. šalje u zemlju Upute za djelatnost Hrvatske seljačke stranke. Nasuprot Mačekovoj strategiji pasivnog čekanja, potiče na aktivniji odnos u otporu okupatoru i ustaškom režimu. Razlog je tomu s jedne strane velikosrpsko veličanje Draže Mihailovića kao zapovjednika Jugoslovenske vojske, a s druge jačanje Narodnooslobodilačkog pokreta pod vodstvom komunista. Krnjevićeve želje, međutim, ljudi iz vodstva HSS-a u zemlji, na čelu sa Augustom Košutićem, nisu mogli ostvariti, zbog vlastite pocijepanosti i neodlučnosti i zbog velike premoći koju su ostvarili partizani pod vodstvom Komunističke partije Hrvatske odnosno Jugoslavije. Samostalni pokret otpora HSS nije mogao ostvariti, a oni koji su se pridružili Narodnooslobodilačkom pokretu i osnovali Izvršni odbor HSS-a morali su prihvatiti dominaciju komunista.
U svojem djelovanju, kao glavni predstavnik HSS-a u emigraciji, Krnjević nastoji uvjeriti saveznike da je HSS i dalje najjača politička snaga u zemlji, a Maček neosporni vođa hrvatskog naroda. Saveznici su međutim zaključili da oni nisu pouzdani saveznici i da nemaju realnu snagu, dok je partizanski pokret do tada znatno ojačao. Tako su na Teheranskoj konferenciji, 1. prosinca 1943., donijeli odluku o podršci Titovim partizanima.
Ostavši bez britanske podrške, Krnjević gubi realni utjecaj. Istu sudbinu doživljavaju međutim i srpski emigrantski političari, jer je nedvosmisleno razotkriveno da su Mihailovićevi četnici zapravo kvislinzi. Emigrantska vlada Kraljevine Jugoslavije gubi značaj i postaje samo smetnja.
Pod pritiskom Britanaca, početkom lipnja 1944. kralj Petar II. smjenjuje vladu Božidara Purića, u kojoj je Krnjević potpredsjednik (a Draža Mihailović ministar vojske), te za predsjednika Ministarskog savjeta imenuje hrvatskog bana Ivana Šubašića, HSS-ovca koji slovi za umjerenog političara sklonog kompromisima. Krnjević gubi mjesto u vladi, a također i Juraj Šutej, jer Šubašić formalno preuzima sve resore, sa zadatkom da sklopi sporazum s Nacionalnim komitetom oslobođenja Jugoslavije (NKOJ) odnosno njegovim predsjednikom Josipom Brozom Titom o sastavu nove vlade. Njihov prvi sporazum sklopljen je 16. lipnja 1944.
Šutej prihvaća resor u novoj vladi, ali Krnjević odbija priznati novu situaciju. Kao glavni tajnik HSS-a i glavni predstavnik stranke u inozemstvu, inzistira da Šutej nije imao mandat svoje stranke da taj sporazum sklopi, te da volja hrvatskog naroda pri tome nije bila poštovana.
Krajem prosinca poslao je Churchillu memorandum s optužbama. Od njega se međutim javno ogradio Rudolf Bićanić, drugi važni prvak HSS-a u emigraciji, koji je još u srpnju 1944. putem Radio-Londona pozvao pristaše HSS-a, posebno domobrane, da stupaju u Narodnooslobodilački pokret. Krnjević ostaje bez ikakvog utjecaja. Britanci zaključuju da HSS više nije nikakav značajni čimbenik.
Krnjević tada, kao i po završetku drugog svjetskog rata, ostaje u inozemstvu. Komunisti su već u pola godine nakon rata (do izbora za Ustavotvoru skupštinu 11. studenoga 1945.) razbili iluzije predstavnika HSS-a, kao i svih drugih “građanskih” stranaka, da bi mogli igrati neku ulogu u političkom životu Druge Jugoslavije. U tome im je pomogla nesloga među tim strankama, kao i unutar samog HSS-a.
Iako je određena formalna djelatnost HSS-a i nekih drugih stranaka potrajala još nekoliko godina, uspostavljena je komunistička totalitarna država. Krnjević u emigraciji organizira otpor novom režimu.
Sljedećih godina, u suradnji s Mačekom, organizira ogranke HSS-a po svijetu. Napušta jugoslavenski okvir rješenja hrvatskog pitanja te se zalaže za samostalnu hrvatsku državu.
Nakon Mačekove smrti 1964. izabran je za predsjednika HSS-a i na toj je dužnosti ostao do kraja života 1988. Jedno vrijeme je također uređivao stranačko glasilo Dom. U emigraciji je 1980. osnovao Središnji odbor HSS-a.
Nakon njegove smrti nije izabran novi predsjednik stranke, nego Izvršni odbor od pet članova. Središnji odbor u svibnju 1991. prenosi svoj mandat na novo vodstvo ujedinjenog HSS-a u Republici Hrvatskoj.