MILKA TRNINA
(Vezišće, 1863.-Zagreb,1941.), Operna pjevačica
U malom moslavačkom mjestu Vezišće, nedaleko od Ivanić-Grada, rođena je 19. prosinca 1863. Milka Trnina (u svijetu poznatija kao Ternina), najveća hrvatska operna umjetnica i jedna od najvećih u cijeloj povijesti opere.
Nakon očeve smrti, u dobi od šest godina, dolazi u Zagreb u kuću ujaka hrvatskog književnika Janka Jurkovića. Nakon školovanja u Zagrebu, upisuje zagrebački konzervatorij, smjer solo pjevanja, u klasi Ide Wimberger i Ivana pl. Zajca. Studij nastavlja na bečkom konzervatoriju u klasi Josepha Gänsbachera. Po završetku studija nagrađena je zlatnom medaljom i diplomom.
Umjetničku karijeru počela je 11. travnja 1882. godine na sceni Zagrebačke opere, debitiravši kao Amelija u Krabuljnom ili, kako su ga tada zvali, Čuvidskom plesu Giuseppea Verdija.
Ubrzo, Milka Trnina odlazi iz Zagreba na usavršavanja i zaposlenja u svijet. Od 1883. do 1890. godine angažirana je u opernim kazalištima u Leipzigu, Grazu i Bremenu. 1890. godine postaje prvakinja Kraljevske dvorske opere u Münchenu – bavarski princ regent Luitpold imenovao ju je kraljevskom bavarskom komornom pjevačicom (Käniglich Bayerische Kammersängerin). Prvakinja Kraljevske dvorske opere u Münchenu ostaje sve do 1905. godine. Svojim je nastupom velika hrvatska sopranistica uveličala inauguraciju ruskog cara Nikolaja II. U to je vrijeme često gostovala u Beču, Dresdenu, Moskvi i drugim važnijim opernim sjedištima, poput londonskog Covent Gardena. Od 1896. pjeva u SAD-u, a od 1900. u njujorškom Metropolitanu. Osim opernih nastupa, Trnina je vrlo često pjevala kao koncertna pjevačica.
Milka Trnina je 5. ožujka 1898., nakon velikih uspjeha na europskim i američkim pozornicama, došla na gostovanje u Zagreb kao prvakinja dvorske opere u Münchenu. U Zagrebu, gdje se osjećao jak pritisak mađarizacije i germanizacije, pronio se glas da će umjetnica pjevati na njemačkom jeziku, što ne bi bilo dobro primljeno. No, Trnina je svugdje isticala svoje hrvatsko podrijetlo i na novoj, tek tri godine staroj zagrebačkoj pozornici, pjevala je na hrvatskom jeziku. Nastupila je u četiri uloge: u Wagnerovoj Elizabeti, Verdijevoj Aida i kao Leonora u Trubaduru, te u Beethovenovom Fideliu. Tada ju je Hrvatsko narodno kazalište imenovalo svojom počasnom doživotnom članicom.
Prilikom tog posjeta Zagrepčani su joj priredili rijetko viđeno slavlje: cijeli grad i cijela Hrvatska su je slavili, bila je obasuta je mnoštvom darova i lovorovih vijenaca, a vrhunac se dogodio kada su obožavatelji ispregnuli konje i sami je u kočiji odvezli do hotela. Budući da je i prijateljevala s velikim hrvatskim izumiteljem Nikolom Teslom novac od oproštajne predstave dala je u korist Društva za poljepšavanje Plitvičkih jezera i Teslinoj rodnoj Lici, a u znak zahvalnosti Društvo je jedan od najljepših plitvičkih slapova prozvalo Slapom Milke Trnine. Također, imenovana je i počasnim profesorom Muzičke akademije u Zagrebu, a osnovan je i fond njezina imena za darovite mlade pjevače.
Najbolji kritičari njezina doba opisali su je kao izrazito dramatski sopran, velikog glasovnog raspona i volumena; bila je obdarena smislom za ekspresivno scensko oblikovanje. Smatrana je najvećom interpretkinjom epohe, podjednako sjajnom pjevačicom koliko i glumicom; kao osoba odlikovala se visokim umjetničkim i ljudskim načelima.
Afirmirala se kao jedna od najvećih interpretkinja Wagnerovih likova (posebice Izolde iz Tristana i Izolde). Bila je prva Kundry u Parsifalu koji se 1903. izvodi u njujorškom Metropolitanu, prvi put izvan Wagnerova svetišta Bayreutha. Tim povodom zabilježen je njezin poznati sukob s Wagnerovom udovicom Cosimom Liszt koja nije dopuštala odlazak Parsifala iz njemačkog Bayreutha, a Trnina je tvrdila da Wagner ne smije ostati povlastica malobrojnih jer pripada cijelom svijetu. Kritičari su smatrali su da je Wagnerove junakinje pjevala onako kako je to Wagner zamišljao.
Premda je u prvom redu bila wagnerijanska pjevačica, veličanstveno je interpretirala i Beethovenovu Leonoru u Fideliju ili prpošnu Fiordiligi u Mozartovoj operi Cosi fan tutte. Godine 1900. Trnina je u engleskoj praizvedbi Tosce pod vodstvom autora u Londonu oduševila tog velikoga talijanskog skladatelja, Giacoma Puccinija, koji je poslije izjavio da se nijedna pjevačica u ulozi Tosce ne može mjeriti s Trninom. U toj je ulozi Trnina 1901. godine zablistala i na sceni njujorške Metropolitan opere, prigodom američke praizvedbe Puccinijeve Tosce. Vrlo često divljenje je iskazivao i veliki talijanski dirigent Toscanini koji ju je pozdravljao kao “najveću svjetsku umjetnicu”.
Njezin impresivan repertoar obuhvaćao je 65 zahtjevnih sopranskih uloga, a tijekom blistave dvadesetčetverogodišnje karijere ostvarila je čak 1200 nastupa, surađujući pritom s najglasovitijim dirigentima i pjevačkim kolegama, među kojima je u nekoliko navrata bio i neskriveno oduševljeni tenor Enrico Caruso.
Na vrhuncu slave, u godinama kad operni umjetnici tek daju najbolja ostvarenja, Trnina, smatrajući da će joj zbog kronične upale ličnog živca biti nemoguće ostati na visini, nakon izvedbe Walküre u Münchenu 1. rujna 1906. godine, jednom jedinom rečenicom, izriče neopozivu odluku: Danas sam nastupila zadnji put!
Tada se na nekoliko godina povukla u osamu svoje vile u bavarskom gradiću Berchtesgadenu, gdje je prijateljevala s velikim romanopiscem Thomasom Mannom i njegovom obitelji. Nakratko je otišla i u Ameriku gdje je na Institute of Music Art u New Yorku podučavala pjevanje.
U Zagreb se vratila 1913. godine, gdje se skrasila na povijesnome Gornjem gradu, u četvrti svog djetinjstva. Najpoznatije njezino boravište u Zagrebu bila je Demetrova broj 5, gdje je na prvome katu stanovala i podučavala svoje učenike. Ostatak života provela je posve distancirana od zagrebačke društvene scene, premda je sve te godine vrlo često i uvijek anonimno potpomagala i poučavala darovite i mlade ljude. Bavila pedagoškim radom, odgojivši nekoliko vrsnih pjevačica, a njezina je učenica neko vrijeme bila i znamenita Zinka Kunc. U Zagrebu je ipak jednom ponovno nastupila, ali u dobrotvorne svrhe.
Umrla je 18. svibnja 1941. u Zagrebu u jeku ratnih sukoba Drugog svjetskog rata, pa je vijest o njezinoj smrti tek nakon dvije godine obišla svijet. Sahranjena je među lijepim drvoredima zagrebačkog Mirogoja.
Velika umjetnica nije zaboravljena u svojoj domovini Hrvatskoj. Ime Milke Trnine nose jedna osnovna i jedna glazbena škola, kao i ugledna godišnja Nagrada za interpretacijska postignuća na području klasične glazbe Hrvatskog društva glazbenih umjetnika.
Njezinim su imenom nazvane ulice u desetak hrvatskih gradova, ali i jedan od najljepših slapova u nacionalnom parku Plitvička jezera, te brojna amaterska kulturna i pjevačka društva među kojima je najpoznatiji mješoviti zbor iz njenog rodnog kraja Vokalni ansambl “Milka Trnina” iz Ivanić Grada. Također, kao spomen na nju sačuvani su Dom kulture s njezinim imenom i njezino poprsje u Vezišću, kazališni plakati, fotografije i pisma.
Nažalost, Trnina nije ostavila zabilježeni trag svoje umjetnosti, dala je uništiti sve svoje snimke smatrajući ih nedovoljno kvalitetnim. Prekrasne i dragocjene kostime oporučno je ostavila kući u kojoj je počela karijeru, Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu, a brojne zaklade kao pomoć siromašnima svjedočile su o humanom liku umjetnice.
Dvije godine prije smrti sljedećom je izjavom potvrdila svoje životno uvjerenje: Umjetnički život je težak i mučan, svim time, da još jednom na svijet dođem i da mogu birati, ne bi drugo zvanje odabrala.
NEPOZNATO O POZNATOME:
Godine 1897. Milka Trnina je u Hrvatskom kazalištu u Zagrebu u operi “Tannhäuser” pjevala u korist “Društva za uređenje i poljepšanje Plitvičkih jezera”. U znak zahvalnosti Društvo je kod akademskog slikara Bauera narucilo sliku slapa koji se iz jezera Milanovca prelijeva u jezero Gacranovac. Sliku su poklonili slavnoj pjevačici, a slap nazvali njezinim imenom.
Milka Trnina proslavila se u domovini i svijetu kao jedna od najvećih interpretatorica Wagnerovih tragičnih junakinja. Veliki zaljubljenik u Wagnerova djela, bio je švicarski tvorničar čokolade Carl Russ-Suchard. To oduševljenje, naklonost, a možda i ljubav iznjedrilo je priču da je poznata i ukusna čokolada Milka dobila ime u čast Milke Trnine.
Tekst je preuzet s web stranice Vokalnog ansambla “Milka Trnina”, Ivanić-Grad: www.vamt.hr