Crkva sv. Petra u Ivanić-Gradu, smještena u gradskom perivoju
Prekrasna crkva sv. Petra u Ivanić-Gradu, smještena u gradskom perivoju, zbog svoje bogate unutrašnjosti proglašena je 2004. godine, rješenjem Ministarstva kulture Republike Hrvatske, kulturnim dobrom.
Sama povijest crkve seže u prošlost Ivanića, kada je u Ivaniću postojala obrambena tvrđa zbog obrane Zagreba od Turaka s istoka, u kojoj je bila vojna kapela posvećena sv. Ivanu Krstitelju, kasnije preimenovana u sv. Ivana Kapistrana (franjevca istaknuta u borbama protiv Turaka). Oko tvrđe, doseljenjem civilnog stanovništva, osobito obrtnika, nastalo je naselje. Za njihove duhovne potrebe nastala je drvena kapela sv. Petra koja se nalazila s vanjske strane tvrđe (pod upravom župe Kloštar Ivanić).
1805. godine ukinućem lokalne kapelanije u ivanićkoj tvrđi i proglašenjem samostalne župe sv. Petra, vojna kapela sv. Ivana Kapistrana postala je župna crkva, ali s novim naslovnikom – sv. Petrom. To je potaklo izgradnju nove crkve, današnje župne crkve sv. Petra. Izgrađena je 1831. godine i u nju je prenesen inventar stare istrošene drvene kapele sv. Ivana Kapistrana; oltari, propovijedaonica, orgulje i dr.
Crkva je građena prema pravilima posebnih zakonskih propisa o gradnji crkava na područjima Vojne krajine (Ivanić-Grad je do 8. lipnja 1871. bio pod jurisdikcijom Varaždinske krajine, a istog je dana odlukom cara Franje Josipa proglašen i dobiven status grada – danas se taj dan obilježava kao Dan grada 8. lipnja), prema kojima su građene mnoge crkve u Zagrebačkoj nadbiskupiji. Tako uz neke temeljne odredbe, npr. stilske oznake kasnog baroka, ekonomičnost u gradnji, u skladu s liturgijskim propisima, Ivanićka crkva spada u veću crkvu, jednobrodnu građevinu s polukružnim svetištem, s jednostavnim pravokutnim ulazom iznad kojeg je profilirani vijenac, gdje se nalazi i pjevalište. Sa strane se nalaze prozori koji osvjetljavaju crkvu, a i sami zidovi su odlična podloga za zidno slikarstvo.
Ulazak u ovu crkvu uistinu čovjeka odvaja od svakodnevice i svjetovnog, ali i sadašnjeg trenutka
Glavno pročelje klasicističkih stilskih karakteristika vertikalno je raščlanjeno preklopljenim parovima pilastara na tri polja. U središnjem je smješten portal, a u bočnim poljima zaobljene niše sa skulpturama sv. Petra i Pavla. Unutrašnjost je nadsvođena nizom “čeških kapa”, odijeljenih pojasnicama koje se nastavljaju na bočne nosače.1866. godine postavljene su orgulje koje je napravio i postavio Antun Mölzer iz Češke. Generalna obnova orgulja s dodacima elektronika bila je 1991. u izvedbi domaćeg majstora, gospodina Velimira Kostreveca.
1849./1850. godine uslijedila je zamjena starog inventara prenesenog iz drvene vojne kapele novim koji više odgovara ovakvoj crkvi. Nepoznato je jesu li oltari samo obnovljeni i dopunjeni novim oltarskim slikama ili su izrađeni novi. Tada je bilo četiri oltara, a oltarne je slike naslikao Johan Beyer.
Ipak, najzanimljiviji dio, današnji izgled, crkva je dobila 1909. godine zaslugom zagrebačkog nadbiskupa Jurja Posilovića, koji je rodom iz Ivanić-Grada te koji je tu primio sakramente krštenja i prve pričesti. On je za svojih 50 godina misništva donirao značajna financijska sredstva za obnovu crkve, imajući pri tom u vidu prvenstveno duhovno dobro ljudi koji tu obitavaju, a za koje je primijetio duhovno neraspoloženje. Dio novca za obnovu crkve su dali i župljani, ponajviše obrtnici. Uz vanjsku obnovu, provedena je i unutrašnja. Obnovu oltara i zidno slikarstvo je obavio je Petar Ruter, umjetnik koji se iskazao istim poslom diljem Hrvatske i Slovenije.
Crkva je obnavljana u prošlim desetljećima, no u svemu se poštivalo njezino izvorno uređenje
Danas crkvu krasi veliki glavni oltar posvećen sv. Petru i dva pobočna – jedan posvećen Majci Božjoj, drugi sv. Florijanu (i svake godine vatrogasci na dan sv. Florijana prisustvuju misi za zaštitu i blagoslov njihovog rada). Do oltara s lijeve strane nalazi se lijepa krstionica s motivom krštenja Isusa. Dvije propovijedaonice s desne strane svjedoci su davnih vremena i impozantne veličine i oblika. Nose motive Marije Magdalene i Izgubljenog sina. Lijepo je pogledati i Isusov grob s desne strane odmah na ulazu u crkvu koji je vjerni prikaz umrloga Krista. Križni put je također iz tog vremena koji je time potpuno u skladu s inventarom crkve. Crkva je oslikana s mnoštvom slika (od autora spominje se i talijanski slikar Leonardo Marotti), u stilu eklekticizmu (elementi od neobaroka do secesije), a ikonografijom je obuhvatio prizore iz evanđelja, Starog i Novog zavjeta, Kristova života, prikaze crkvenih Otaca i apostola. Mnogi vjernici svjedoče da koliko god u crkvu dolazili, uvijek nalaze nove motive i nešto što još nisu vidjeli. Crkvu osvjetljavaju vitraji od kojih je jedan novijeg datuma s likom blaženog Alojzija Stepinca, međutim u potpunom skladu sa stilom uređenja crkve.
Crkva je obnavljana u prošlim desetljećima, no u svemu se poštivalo njezino izvorno uređenje. Oslikana unutrašnjost crkve obnovljena je 1981.–1991. i to isključivo darovima župljana na inicijativu župnika Josipa Ćorića. Obnovu je izveo, strogo poštujući original, akademski slikar prof. Vladimir Pavlek, koji je obnavljao đakovačku i zagrebačku katedralu, te Banske dvore.
Ulazak u ovu crkvu uistinu čovjeka odvaja od svakodnevice i svjetovnog, ali i sadašnjeg trenutka. Dokaz je da je prošlost prisutna u sadašnjosti, a sadašnjost u budućnosti i da je važno kako se odnosimo prema prošlosti, ako želimo imati lijepu sadašnjost i kvalitetnu budućnost.
Ministarstvo kulture Republike Hrvatske izdalo je dekret da je crkva sv. Petra, zbog sveukupnog posebnog interijera, rijetkost u sjevernoj Hrvatskoj i zato je dobila status: registrirano kulturno dobro (Z-1587).
Tekst su pripremili članovi udruge prema sljedećoj literaturi:
„Župa Ivanić-Grad“, autora Andrije Lukinovića, izdavač: Glas Koncila, Zagreb, 2007.
Zbornik «900 godina Ivanića», Kloštar Ivanić-Ivanić Grad-Križ, 1994., „Perivoji Ivanića“ autora Igora Gostla
Fotografije: Matija Meštrović, Katarina Magić Koščević, TZIG