Gradska vijećnica i park 1889. g.
Gradska vijećnica, Magistrat, smještena je uz župnu crkvu sv. Petra, na platou nekadašnje tvrđave. Sagrađena je u razdoblju od 1871. do 1889. godine, kada sama tvrđava već gubi obrambeni značaj. Sa sigurnošću se može reći da je ova tipska historicistička građevina dijelom podignuta na perimetru tvrđavske zgrade – nekadašnje carske vojarne.
Iz zapisnika sjednice gradskih zastupnika od 24. svibnja 1889. godine vidljivo je da je nova gradska vijećnica tih godina bila u gradnji. Dokumentira nam to tekst zapisnika: „S razloga pako, što je sa gradnjom ovogradske viječnice jur otpočeto i što bi se imalo već sada u pogledu nabave kamenitog gradskog grba za uzidanje u viječnicu, po ovogradskom zastupstvu konačno odlučiti, za da se isti uzmogje uzidati…“
Uz gradnju zgrade gradsko se poglavarstvo odmah brine za nabavu i klesanje gradskog grba koji će biti postavljen nad ulaznim vratima. Taj se grb još i danas nalazi tu, nad vratima, a to je isti onaj grb, koji je bio dodijeljen Ivaniću kao vojnom komunitetu, samo što je legendu na njemačkom jeziku zamijenila legenda na hrvatskom jeziku.
Gradska vijećnica 1889. g.
Kako je izgledala magistarska zgrada kada je ona služila svojoj izvornoj namjeni, znamo iz jednog opisa Đure Deželića: „Magistrat je Ivanički istokračno s katoličkom župnom crkvom sv. apostola Petra i Pavla, te se između njega i crkve velikim trgom ide dalje u župni dvor, pak na javni, za crkvom zdenac s kotačem i u gradsku školu. U magistratu bijaše do moje mladosti razizemno kraj veže na veoma prostranom drvenim kockama popodjenom hodniku, desno oveća soba za sudbene rasprave, do nje jedna ili dvije pisarne, onda prostrana stražarnica i na kraju u dvorištu tri omanje sobe, uze, a s lijeve ulaznim vratima blagajna s okovanimi vrati, onda pisarna pa soba i kuhinja za stražu; iz tih prostorija lijevo još u glavnoj zgradi južno bijaše velika bez svijetla nadzemna dubina, kako je skoro dugo krilo kuće…to je spremnica, danas bi se reklo gasilana, gdje su bile pohranjene dvije štrcaljke staroga kova, razvalno oruđe, preseke, zajimači i vedrice. – U prvom katu imađase udoban stan gradski načelnik i svoj ured, do ovoga na trg bila je viječnica za zastupničke sjednice, do ove spram crkve sindikov ured i činovnička pisarna, a onda iznad razizemnih uzišta dvie pristojne sobe – uze za odličnije građanske osobe.“
Kakve je sve poslove obavljalo i kakve je zaključke donosilo gradsko zastupstvo u Vijećnici? Osvrnimo se samo na jednu sjednicu gradskog zastupstva održanu 25. veljače 1888. pod presjedanjem tadašnjeg gradonačelnika Đure Kundeka. Sjednici su prisustvovali, osim gradonačelnika Kundeka, i ovi članovi gradskog magistrata: podnačelnik Bolto Rubetić, zastupnici Josip Marinčić, Vjekoslav Šušković, Blaž Deželić, Franjo Zoger, Josip Petrag, Josip Gold, Florijan Basariček, Stjepan Rubetić, Luka Lovreković i Stjepan Kramar, vijećnik Josip Kugler kao izvjestitelj i gradski voditelj kancelarije i Martin Perčec kao pisar. Na toj sjednici doneseno je 45 članaka i zaključaka. Najvažniji se odnose na pitanje škole, pomoć građana Ivanića raznim dobrotvornim i kulturnim akcijama, zdravstva i gradske čistoće. Iz članka 41.: „Jednoglasno je zaključeno da se u slučaju nagle bolesti prostorija iznajmi, što se preporuča poglavarstvu. Predlaže se da se grad što više čisti i bunari da se ne kvare nečistoćom ulicah i da voda u zdence javne ili privatne ne iscjeda se.“
Gotovo sve prostorije južnog dijela građevine imale su drvene oslikane stropove
Gradska vijećnica je građevina tlocrta u obliku slova L, a sastoji se od većega, južnoga i kraćega, neznatno nižega sjevernog dijela. Razlike u građevinskim detaljima dvaju njezinih dijelova (visinska razlika podova na katu, nadsvođene prostorije u prizemlju sjevernoga krila i dr.) mogle bi upućivati na različito vrijeme gradnje. Zgrada je zidana opekom i izvorno ožbukana.
Pročelje je današnji izgled dobilo u radovima početkom 20. stoljeća. Zgrada je očuvala osnovni oblik jednokatnice s visokim četverostrešnim krovom i pravilnim ritmom otvora u prizemlju i na katu.
Prostorna organizacija prizemlja i kata većeg južnog dijela građevine, koja se temelji na prostranom središnjem predvorju s ulazima u većinu prostorija, nije u potpunosti sačuvana s obzirom na pregradnje unutrašnjosti. Uz manje dvorišno krilo najvjerojatnije je postojala vanjska drvena galerija iz koje se ulazilo u prostorije kata, nekad u funkciji zatvora.
Krajnja je sjeverna prostorija srušena i na tom mjestu dograđena nova zgrada, a tom je prilikom umjesto drvenog trijema prizidan hodnik na stupovima od opeke i traverzama na katu. Gotovo sve prostorije južnog dijela građevine imale su drvene oslikane stropove, dok dvije prostorije u prizemlju sjevernog dijela imaju svodove.
Nad ulazom u Vijećnicu se nalazi reljef grba Općine Ivanić iz 1889.
Spomen-ploča znamenitom Ivanićaninu Đuri Deželiću
Danas je na pročeljima sačuvan karakteristični horizontalni razdjelni vijenac (kordon), dok je historiscistička dekoracija prozorskih okvira i portala dokumentirana prilikom konzervatorskih istraživanja 1994. godine.
Nad ulazom u Vijećnicu se nalazi reljef grba Općine Ivanić iz 1889. godine, a lijevo od ulaza 1931. godine je postavljena spomen-ploča znamenitom Ivanićaninu Đuri Deželiću.
Zgrada Magistrata, odnosno Gradska vijećnica ubraja se među najstarije i arhitektonski najvrednije građevine u Ivanić-Gradu. Građevina svojim položajem na jugoistočnom dijelu perimetra nekadašnje tvrđave, danas unutar gradskoga perivoja, zajedno sa župnom crkvom sv. Petra i zgradom stare škole, čini visoko kvalitetan urbani ansambl povijesne cjeline.
Gradska vijećnica je temeljito obnovljena 2010. godine
Gradska vijećnica je temeljito obnovljena 2010. godine, te je u njoj smještena Gradska uprava Ivanić-Grada. Zgrada ima status zaštite pri Ministarstvu kulture RH: preventivno zaštićeno kulturno dobro (P-2044).
Tekstove su pripremili članovi udruge prema sljedećoj literaturi:
„Ivanić-Grad – prošlost i baština“, izdavač: Narodno sveučilište Ivanić-Grad, Ivanić-Grad, 1978.
Katalog „Ivanić-Grad – građevine kulturno-povijesnih vrijednosti na području povijesne jezgre“, izdavači: Ministarstvo kulture RH, Uprava za zaštitu kulturne baštine i Grad Ivanić-Grad, Zagreb, 2008.
Fotografije: Luka Klun, Danijela Lovrečić Vranić, Katarina Magić Koščević