Historicistička zgrada škole, smještena na jugoistočnom rubu nekadašnje utvrde
Historicistička zgrada škole, smještena na jugoistočnom rubu nekadašnje utvrde, sagrađena je 1861. godine.
Uz zgradu stare škole nalazio se prostrani školski vrt. Revni učitlj Luncer (spominje se 1822.) učio je svoje učenike cijepiti voćke u školskom vrtu. Školski vrt u Ivaniću bio je pravi ures toga mjesta. Uz brojno voće i različito cvijeće bilo je tu i ukrasnog drveća. Mnogo je smisla za taj vrt pokazao i Luncerov nasljednik Posezi, idejni začetnik gradskog perivoja, a novi školski vrt uredio je kasnije učitelj Mučan.
U svim školama u Vojnoj krajini predavalo se na njemačkom jeziku. Zato je jedan od najznačajnijih dana u kronici ivanićke škole 29. veljače 1872. godine kada je uveden hrvatski jezik u nastavu. To je bilo u vezi s ukidanjem Vojne krajine i pripojenjem ovih krajeva građanskoj, odnosno, banskoj Hrvatskoj. Tada je nakon punih sto dvadeset godina obučavanja na njemačkom jeziku na toj školi, narod s oduševljenjem primio uvođenje nastave na hrvatskom jeziku.
Iste godine škola je dobila i 4. razred i naslov „Glavna škola za Ivanić-Grad, Lonju i Šarampov“. Potkraj 19. stoljeća uveden je i 5. razred osnovne škole. Godine 1872. imenovan je za učitelja Tomislav Jozinčić. Te je godine osnovana i trorazredna škola za djevojčice na kojoj je privremeno radila Vilma Arerova. Kasnije se u podacima o učiteljima spominju Marija Stojanić (1873-1909), Josip Kelšin (1889-1925), Josipa Hekl, Milan Klun, Ivo Čorak i drugi. Godine 1876. odlukom Kraljevskog školskog županijskog nadzorništva dječačke i djevojačke učionice spojene su u jedinstvenu učionicu. Godine 1880/81. prvi put se ovdje spominje opetovnica u koju se upisalo 39 dječaka i 9 djevojčica. Naredbom Visoke kraljevske zemaljske vlade 1888. odijeljeni su Šarampovci i Lonjani od ovogradske škole. Tako je 1888. godine osnovana škola Šarampov Gornji (prvi učitelj Tomislav Berc).
Godine 1913. po nalogu Kraljevske županijske oblasti u Bjelovaru ustanovljena je u Ivanić-Gradu šegrtska škola industrijske svrhe. Time je u Ivanić-Gradu prestala s radom opetovnica za dječake. Novčani doprinos za uređenje šegrtske škole bio je raspoređen na obrtnike koji su držali šegrte. U niži razred upisalo se 37 naučnika, a u viši 46.
Godine 1921. otvoren je u Ivanić-Gradu prvi razred građanske škole. Narednih godina redom su otvarana i ostala tri razreda tako da je od godine 1924. postojala potpuna građanska škola. Većina učenika bili su đaci putnici, putovali su vlakom iz Popovače, Ludine, Križa, a i pješačili su iz bliže i dalje okolice Ivanića. Skoro sve naše srednje škole rado su primale i upisivale svršene učenike Ivanićke građanske škole, jer su imali solidno znanje. Za razvoj građanske škole najviše zasluge ima Edo Babić, njen upravitelj od 1928. do 1955. Građanska škola kasnije je bila pretvorena u nižu gimnaziju.
Zgrada stare škole je visoka prizemnica s podrumom, tlocrta u obliku slova L, zidana opekom i ožbukana. Dvostrešno krovište pokriveno je utorenim crijepom.
Zgrada stare škole ima status zaštite pri Ministarstvu kulture RH
Pročelja s historicističkim značajkama, okrenuta prema jugoistoku i sjeveroistoku, rastvorena su nizom pravokutnih prozorskih otvora, obrubljenih profiliranim okvirima sa „zaglavnim kamenom“ izvedenim u žbuci i profiliranim prozorskim klupčicama s motivom denti. Na glavnom su pročelju vidljivi i pravokutni otvori podruma s očuvanim drvenim okvirima. Dva ulaza u zgradu smještena su na jednostavnije oblikovanom začelju. Sve fasade završavaju jednostavnim potkrovnim vijencem.
Izvoran unutrašnji raspored s prostorijama koje se nižu uz jugoistočno i sjeveroistočno pročelje, a u koje se pristupa iz hodnika smještenog uz stražnja pročelja, nije sačuvan. Oprema unutrašnjosti u cijelosti je zamijenjena: postavljene su nove podne obloge (kulir, parket, keramičke pločice), vrata i prozori, te spušteni strop. Sačuvani su svodovi nad podrumskim prostorijama.
Premda je unutrašnjost građevine znatno izmijenjena, sačuvani su izvorni gabariti i opći izgled pročelja
Premda je unutrašnjost građevine znatno izmijenjena, sačuvani su izvorni gabariti i opći izgled pročelja, koje narušava jedino plastična stolarija. Zgrada ima povijesnu i ambijentalnu vrijednost u urbanome krajoliku naselja.
Građevina svojim položajem na jugoistočnom dijelu perimetra nekadašnje tvrđave, danas unutar gradskog perivoja, koji se razvio iz nekadašnjeg školskog vrta, zajedno sa župnom crkvom sv. Petra i zgradom starog Magistrata tvori visoko kvalitetan urbani ansambl povijesne cjeline.
Zgrada stare škole ima status zaštite pri Ministarstvu kulture RH: evidentirana kulturno-povijesna vrijednost, a danas je u njoj smješten Obiteljski radio Ivanić i Pučko otvoreno učilište – Osnovna glazbena škola „Milka Trnina“.
Tekstove su pripremili članovi udruge prema sljedećoj literaturi:
Zbornik «900 godina Ivanića», Kloštar Ivanić-Ivanić Grad-Križ, 1994.,
Katalog „Ivanić-Grad – građevine kulturno-povijesnih vrijednosti na području povijesne jezgre“, izdavači: Ministarstvo kulture RH, Uprava za zaštitu kulturne baštine i Grad Ivanić-Grad, Zagreb, 2008.
Fotografije: Matija Meštrović, Katarina Magić Koščević